izrada web stranica s jamstvom i edukacijom
"Dizajner je to savršeno napravio, partneri kojima smo pokazali web svi hvale kako je to napravljeno."
g. Mudri, sefir-promo.hr | Pročitajte više mišljenja naših klijenata...
Pitanje o tome tko nosi autorsko pravo na određene dijelove web stranica najčešće se poteže tek kad nastanu problemi u suradnji između tvrtke-naručitelja i izvođača radova-web studija. Interna praksa naše tvrtke pokazuje nam da s time nema problema - donosimo odgovore na najvažnija pitanja.
Nedavno smo primili upit jedne domaće tvrtke koja nije naš klijent, o trima međusobno povezanim temama:
Znamo da takva pitanja zanimaju mnoge tvrtke u Hrvatskoj, iako u logIT-u do sada nikada s time nismo imali problema (zato jer mi naša pravila unaprijed jasno i glasno definiramo). Upit nas je ponukao da objavimo naše stajalište o tim važnim pitanjima.
Prije svega, autorska prava najčešće se spominju u kontekstu "Tko ima pravo postaviti znak © ispod dizajna", s ciljem da se zna koja prava pripadaju naručitelju, tj. tvrtki koja plaća web dizajn.
Da ne bismo ulazili previše u pravne i zakonske aspekte, najbolje je da se držimo nepisane prakse među etički nastrojenim web dizajn studijima u Hrvatskoj, koje se drži i logIT i koja govori sljedeće:
Čim naručitelj u potpunosti plati ugovoren iznos za izradu isključivo originalnog web dizajna, naručitelj dobiva pravo koristiti se tim web dizajnom kako želi.
To praktički znači da naručitelj ima pravo zadržati plaćeni dizajn i po potrebi ga predati za obradu drugom web dizajn studiju, koji će koristiti taj web dizajn za potrebe naručitelja. Može se reći da se autorska prava prenose na naručitelja, tj. na onoga tko plaća dizajn - ali se podrazumijeva da će naručitelj taj dizajn koristiti samo za potrebe svoje tvrtke i da ga neće dalje prodavati kao vlastito autorsko djelo (iako bi pravno mogao, ako su na njega prenesena autorska prava). Međutim, još nismo čuli za slučajeve gdje bi neka tvrtka naručila dizajn za svoje korporativne web stranice i poslije ga prodavala kao proizvod, pa se iz praktičnih razloga znak © stavlja uz - ime naručitelja.
Kad ne bi bilo tako, tj. kada bi nakon plaćanja usluge dizajnerski studio de iure zadržavao famozni "copyright", dizajnerski studio ništa pravno ne sprječava da isti taj dizajn proda nekome drugome, bez znanja naručitelja koji ga je platio. Nijedan web dizajn studio, koji posluje etički, neće tako postupiti.
Može se reći da su pravna načela i etička načela različita u ovom kontekstu.
Naravno, moguće je ugovoriti i drukčije (s naglaskom na "ugovoriti", dakle da se potpisuje pravno valjan ugovor koji ne krši Zakon o obveznim odnosima), gdje dizajner zadržava autorska prava na web dizajn. Naručitelj najčešće takve ugovore potpisuje svjesno, npr. pristaje da dobije dizajn po vrlo niskoj cijeni.
S web programima stvar stoji nešto drukčije. Ako studio za web dizajn isporučuje web program kao samostalan proizvod (dakle *ne* kao uslugu, koja se najčešće plaća periodički i gdje ne postoje licence za vlasništvo), naručitelj najčešće dobiva neprenosivu licencu za korištenje web programa.
To uglavnom znači da naručitelj taj web program smije koristiti čak i ako raskine suradnju s web dizajn studijem koji ga je isporučio, osim ako nekim ugovorom nije definirano drukčije.
U takvim ugovorima najčešće je definirano da 1) naručitelj ne smije rastavljati ili programski mijenjati web program bez znanja isporučitelja, 2) nikako ne smije web program prodavati dalje pod svojim imenom i kao vlastiti proizvod i 3) ne može tražiti ekskluzivnost licence, tj. ne može zahtijevati da web studio takav web program ne smije prodavati dalje drugim klijentima. Naručitelj uvijek može tražiti pravo na bilo koju od spomenute tri stavke, ali tada će cijena web programa gotovo sigurno biti znatno drukčija.
Praksa među hrvatskim tvrtkama govori da se dizajnerski studiji "potpisuju" na web stranice, tj. da se na neko neupadljivo mjesto u dizajnu, najčešće u podnožju, postavlja tekstualni link na web stranice dizajnera. To može biti pozitivno i za dizajnere, i za naručitelje: dizajneri dobivaju malu reklamu, a naručitelji daju poruku da su izradu web stranica povjerili profesionalcima, što na posjetitelje utječe pozitivno. Ako naručitelj web stranice ne želi taj potpis, najjednostavnije je da se to definira pismenim ugovorom. Web dizajneri najčešće nemaju nikakvih prigovora na želju da se potpis skine, a klijenti najčešće nemaju prigovora na potpis.
***
Sažetak čitave teme može glasiti ovako:
ja, 22.07.2010, 13:41
ahaaa